petak, 23. studenoga 2012.

LEBLANC, Maurice - "Šuplja igla" (L’Aiguille creuse)

Chapitre I
Le coup de feu
---------------
Poglavlje I
Šut
--------------
1. poglavlje
Pucanj
==============
Raymonde prêta l’oreille. De nouveau et par deux fois le bruit se fit entendre, assez net pour qu’on pût le détacher de tous les bruits confus qui formaient le grand silence nocturne, mais si faible qu’elle n’aurait su dire s’il était proche ou lointain, s’il se produisait entre les murs du vaste château, ou dehors, parmi les retraites ténébreuses du parc.
----------------
Raymonde listened. The noise was repeated twice over, clearly enough to be distinguished from the medley of vague sounds that formed the great silence of the night and yet too faintly to enable her to tell whether it was near or far, within the walls of the big country- house, or outside, among the murky recesses of the park.
----------------
Raymonde slušao. Opet i dvostruko buka je čuo, jasno dovoljno kako bismo mogli odvojiti sve zbunjeni zvukove koji su oblikovali veliku tišinu noći, ali toliko slab da nije mogao reći da li je to blizu ili daleka, ako se to dogodilo unutar zidina ogromnom dvorcu, ili se među mračnim povlači parka.
---------------
Raymonde naćuli uši. Iznova i dvaput zaredom se je čuo šum, dovoljno jasan da ga se je moglo razdvojiti od svih zbunjujućih šumova koji su sačinjavali veliku noćnu tišinu, ali opet tako slab da nije mogla reći da li je bio blizu ili daleko, da li je nastao unutar zidina ogromnog dvorca ili pak van njega, u mračnim kutovima parka.
=================
Doucement elle se leva. Sa fenêtre était entrouverte, elle en écarta les battants. La clarté de la lune reposait sur un calme paysage de pelouses et de bosquets où les ruines éparses de l’ancienne abbaye se découpaient en silhouettes tragiques, colonnes tronquées, ogives incomplètes, ébauches de portiques et lambeaux d’arcs-boutants. Un peu d’air flottait à la surface des choses, glissant à travers les rameaux nus et immobiles des arbres, mais agitant les petites feuilles naissantes des massifs.
------------------
She rose softly. Her window was half open: she flung it back wide. The moonlight lay over a peaceful landscape of lawns and thickets, against which the straggling ruins of the old abbey stood out in tragic outlines, truncated columns, mutilated arches, fragments of porches and shreds of flying buttresses. A light breeze hovered over the face of things, gliding noiselessly through the bare motionless branches of the trees, but shaking the tiny budding leaves of the shrubs.
------------------
Polako je ustala. Njegov prozor odškrinut je, ona je raširila krila.Mjesečina je na temelju spokojan krajolik travnjaka i šumarcima gdje su razbacane ruševine starog samostana istakla siluete tragične, slomljena stupce, lukovi nepotpune nacrte trijemovima i komadiće letenja stupova. Malo zraka pluta na površini stvari, klizeći kroz grane golih i nepomično stabla, ali maše male ostavlja nastajanju pramenova.
------------------
Tiho je ustala. Njezin je prozor bio odškrinut, ona ga širom otvori. Mjesečina je obasjavala mirni krajolik travnjakâ i šumarakâ, na kome su se isticale tragične siluete ruševina starog samostana - slomljeni stubovi, osakaćeni lukovi, ostaci trijemova i dijelovi poprečnih nosača. Blaga struja zraka klizi po površini stvari, beščujno se provlači kroz gole, nepomične grane stabala, ali pomiče sitno, propupalo lišće na grmovima.
=================
Et soudain, le même bruit... C’était vers sa gauche et au-dessous de l’étage qu’elle habitait, par conséquent dans les salons qui occupaient l’aile occidentale du château.

Bien que vaillante et forte, la jeune fille sentit l’angoisse de la peur. Elle passa ses vêtements de nuit et prit les allumettes.
----------------
And, suddenly, she heard the same sound again. It was on the left and on the floor below her, in the living rooms, therefore, that occupied the left wing of the house.

Brave and plucky though she was, the girl felt afraid. She slipped on her dressing gown and took the matches.
----------------
I odjednom, ista buka ... To je bio s njegove lijeve strane i ispod poda, gdje je živio, pa je tako u salonima da zauzeli zapadno krilo dvorca.

Iako hrabar i jak, djevojka osjetio tjeskobu straha. Provela joj noćne odjeću i uzeo utakmicu.
------------------
I odjednom, isti šum ... Zvuk je dolazio slijeva i na katu ispod njene sobe, iz salona na zapadnoj strani kuće.

Mada je bila hrabra i jaka, djevojka osjeti tjeskobu straha. Ona navuče svoju noćnu haljinu i uze šibice.
===================
– Raymonde... Raymonde...

Une voix faible comme un souffle l’appelait de la chambre voisine dont la porte n’avait pas été fermée. Elle s’y rendait à tâtons, lorsque Suzanne, sa cousine, sortit de cette chambre et s’effondra dans ses bras.

– Raymonde... c’est toi ?... tu as entendu ?...

– Oui... tu ne dors donc pas ?

– Je suppose que c’est le chien qui m’a réveillée... il y a longtemps... Mais il n’aboie plus. Quelle heure peut-il être ?
---------------
"Raymonde—Raymonde!"

A voice as low as a breath was calling to her from the next room, the door of which had not been closed. She was feeling her way there, when Suzanne, her cousin, came out of the room and fell into her arms:

"Raymonde—is that you? Did you hear—?"

"Yes. So you're not asleep?"

"I suppose the dog woke me—some time ago. But he's not barking now. What time is it?"
---------------
- Raymonde ... Raymonde ...

Slab glas kao dah zove iz susjednoj sobi, vrata nisu bila zatvorena. Otišla je tamo u mraku, kada je Suzanne, njegov bratić, napustio sobu i srušila u naručje.

- Raymonde ... je da? ... jeste li čuli? ...

- Da ... ne spavati?

- Mislim da je to pas koji me probudio ... davno ... No, on laje više. Što vrijeme može biti?
---------------
- Raymonde ... Rayonde ...


===================

Nema komentara:

Objavi komentar